10. rujna 1993. počeo je kao i svaki drugi dan kasnog ljeta, nadomak jeseni – lijep, ali pomalo dosadan, depresivan. Sve to promijenilo se u trenutku kad je kanonada topova 130 mm i VBR-ova sasula po gradu. Lijeni ljetni dan u Karlovcu odjednom je postao krvav i užasan. Tijekom iznenadnog napada agresora poginulo je 8 građana, među kojima i jedna trudnica. Ranjene su 23 osobe, od kojih 13 teško.

Istovremeno je granatirana i Duga Resa. Sve to vjerojatno se događalo kao neprijateljska osveta za uspješno provedenu hrvatsku vojno-redarstvenu akciju „Medački džep“ kojom je Gospić konačno stavljen u povoljniji položaj i spriječeno je svakodnevno bombardiranje i pucanje po gradu u poluokruženju. U svojoj krvavoj osveti, neprijateljska vojska granatirala je naselja od Karlovca do Dalmacije, ubijajući civile. Karlovac je pritom prošao najgore…

Tih dana zli neprijatelj nahrlio je iz dva pravca, od Kamenskog i preko Turnja, napadali su pješaci i tenkovi. Cilj im je bio odsjeći Turanj, izbiti na obale Korane u Karlovcu te ući u grad preko Koranskog mosta. Bili su to teški trenuci za nas branitelje, počele su se ostvarivati najgore noće more, pojavilo se pitanje „Hoćemo li izdržati?“… No 13. domobranska pukovnija nije popuštala, držala se posljednjim snagama. Srce i tvrdoglavost ekipe bili su jači od čelika. Mali RAK-ovi 137. domobranske pukovnije i cijevi 16. trbr prekinuli su agoniju braniteljima na prvoj crti i pružili dovoljno prostora i vremena da 13. DP dobije pojačanje – 110. brigada HV pristigla je u pomoć na Turanj i bojišnica je stabilizirana. Karlovac je još jednom obranjen od neprijatelja, zajedničkim snagama hrabrih vojnika više ratnih postrojbi.

                A onda… bilo je vrijeme za odgovor – te jedne noći karlovačke sirene više nisu bile ljupke djevojke koje vire iz vode, pretvorile su se u odlučne ratnike koji vatrom odgovaraju na krvavo nasilje. Neprijateljski ciljevi gađani su čitavu noć, bez prestanka. Agresoru je poslana jasna poruka: Karlovac je neosvojiv, držite se podalje i zaboravite svoje zvjerske snove! Nakon tog dana Domovinskog rata pa sve do Bljeska i Oluje, neprijatelj se više nije usuđivao poduzimati slične osvajačke pohode i nije bilo jačih granatiranja grada.

S najvećom željom da nam djeca rastu u slobodi i zdravom okruženju, danas, u slobodnoj Domovini, u davno obranjenom Karlovcu, potpisujemo ovu pisanu uspomenu na naše poginule sugrađane i sve naše suborce koji više nisu s nama.

 pripadnici 110. brigade i 13. domobranske pukovnije